Uloga samoreguliranog učenja u održivom razvoju obrazovanja

Autor rada o kojem ću dati osvrt je dr. sc. Darko Lončarić.

Ključne riječi: Samoregulirano učenje, poučavanje, obrazovanje, održivi razvoj.

Izvorni tekst:

Lončarić, D. (2008). Uloga samoreguliranog učenja u održivom razvoju obrazovanja. U V. Uzelac i L. Vujičić (Ur.), Cjeloživotno učenje za održivi razvoj (str. 191-196). Rijeka: Učiteljski fakultet.

https://www.researchgate.net/publication/236010231_Uloga_samoreguliranog_ucenja_u_odrzivom_razvoju_obrazovanja

Odabrala sam ovaj rad zato što je relativno malo ljudi upoznato s pojmom i značenjem samoreguliranog učenja. Često čujemo od nezadovoljnih roditelja kako im djeca dobivaju loše ocjene u školi, a iznimno su inteligentna. Ne znaju kako objasniti njihove uspjehe i neuspjehe i upravo zato neophodan je novi teorijski okvir koji bi objasnio ove, na prvi pogled teško objašnjive, ali realne fenomene.

Održivi razvoj obrazovanja nužan je preduvjet bilo kojem sadržaju obrazovanja, pa tako i obrazovanju za održivi razvoj. Cilj ovog priopćenja jeste predstaviti samoregulirano učenje kao neophodan model transformacije učenja i ukazati na značenje te komponente u transformaciji poučavanja i obrazovnih politika. Samoregulirano učenje postaje neizostavna sastavnica neformalnih i informalnih oblika cjeloživotnog učenja.

Američka reforma obrazovanja

U kratkom povijesnom pregledu nastojalo se objasniti prijelaz od reaktivnog do proaktivnog učenja.

Problem niskog akademskog postignuća pripisan je znatnom popuštanju obrazovnih standarda tijekom šezdesetih godina prošlog stoljeća. To je potaknulo niz novih obrazovnih reformi usmjerenih na poboljšanje obrazovnih standarda. Uslijedile su promjene poput vraćanja brojnih obaveznih predmeta, učestalo i strogo testiranje kao preduvjet napretku kroz školski sustav, stupnjevanje učeničkog uspjeha i osiguranje visokih kvalifikacija i sposobnosti djelatnika u obrazovanju.

Zimmermanov model samoregulacije učenja:

On pretpostavlja da:

•       Učenik može osobno poboljšati svoju sposobnost učenja selektivnom uporabom  (meta)kognitivnih i motivacijskih strategija učenja
•       Može proaktivno odabirati, strukturirati, pa čak i kreirati okolinu poticajnu za učenje i razvoj  znanja i vještina
•       Može sudjelovati u odlukama o količini i načinu poučavanja koji mu je potreban.

Ova teorija pruža objašnjenje kako i zašto neki učenici postižu zavidne razine akademskog postignuća usprkos ograničenim mentalnim sposobnostima, nepoticajnoj okolini, nepoticajnom socio-kulturalnom podrijetlu i lošoj kvaliteti obrazovanja i poučavanja

Proaktivni i defanzivni obrasci samoreguliranog učenja (Lončarić, 2007.)

Neuspješnim, ali darovitim ili inteligentnim učenicima potrebno je prenijeti ovakve poruke:

•       Potrebno je truditi se, što ne znači da nisi pametan
•       Nije važno pokazati da si pametan, već usvojiti što više znanja i vještina (uz rizik neuspjeha       i traženja pomoći)
•       Ako ti nešto ne ide iz prve, nemoj to omalovažavati (obezvrijediti tu aktivnost, znanje,               vještinu)
•       Trud dovodi do cilja, prečica do slijepe ulice (improvizacija i šarm brzo se potroše, a znanja       i vještine su trajne vrijednosti)
•       Postavi si ciljeve, otkrij gdje se moraš više potruditi i ohrabruj se kada ti ne ide
•       Ne pripremaj opravdanja za neuspjeh
•       U većoj mjeri koristi ponavljanje i uvježbavanje
•       Sam provjeravaj svoje znanje i razumijevanje gradiva
•       Nemoj misliti da su vrijedne i važne samo one stvari koje te interesiraju i u kojima si dobar
•       Budi pragmatičan
•       Drugi možda nisu sposobni poput tebe, ali su jednako vrijedni – nemoj ih povrijediti.

No prosječno sposobnim, anksioznim učenicima potrebne su drugačije poruke poput:

•   Uloži trud da bi razumio gradivo
•   Nije neophodno dobiti peticu ili biti bolji od drugih
•   Neuspjeh je samo signal da moraš promijeniti strategiju učenja
•   Prestani misliti i govoriti o neuspjehu - takva proročanstva se sama ostvare jer na njih trošiš       vrijeme i pažnju
•   Ne uči napamet
•   Elaboriraj, povezuj, transformiraj i kritički misli
•   Ponekad nema jednostavnih i jednoznačnih odgovora
•   Drugi su tu da ti pomognu, a ne da se rugaju tvojem propustu
•   Imaj mjeru u ponavljanju i uvježbavanju
•   Nije potrebno sve prenaučiti
•   Ne budi previše samokritičan
•   Ne može se sve zapamtiti – nauči izdvojiti važne sadržaje i usvojiti bitno
•   Ne izbjegavaj izazove i imaj više vjere u svoje sposobnosti

Zaključak:
Samoregulirano učenje svojim proaktivnim principima omogućuje učeniku postizanje uspjeha donekle neovisno o drugim čimbenicima. Bitno je objasniti i djeci i roditeljima važnost primjenjivanja samoreguliranog učenja jer će na taj način učenici sami sebi pomoći u svladavanju gradiva te tako postizati bolji školski uspjeh čime će i roditelji biti zadovoljniji. Smatram da se o samoregulaciji treba više govoriti i poučavati kako bi svi stekli, već u najranijem stadiju, neke od karakteristika takvog učenja.

Smatrate li da je samoregulirano učenje važno i zašto? Je li ono pokazatelj boljeg uspjeha učenika u školama? Kako biste vi potakli učenike na ovaj oblik učenja? Slažete li se sa gore navedenim porukama djeci ili biste nešto promijenili?