utorak, 20. lipnja 2017.

Uloga samoreguliranog učenja u održivom razvoju obrazovanja


Autor rada o kojem ću dati osvrt je dr. sc. Darko Lončarić.

Ključne riječi: Samoregulirano učenje, poučavanje, obrazovanje, održivi razvoj.

Izvorni tekst:
Lončarić, D. (2008). Uloga samoreguliranog učenja u održivom razvoju obrazovanja. U V. Uzelac i L. Vujičić (Ur.), Cjeloživotno učenje za održivi razvoj (str. 191-196). Rijeka: Učiteljski fakultet.

https://www.researchgate.net/publication/236010231_Uloga_samoreguliranog_ucenja_u_odrzivom_razvoju_obrazovanja

Odabrala sam ovaj rad zato što je relativno malo ljudi upoznato s pojmom i značenjem samoreguliranog učenja. Često čujemo od nezadovoljnih roditelja kako im djeca dobivaju loše ocjene u školi, a iznimno su inteligentna. Ne znaju kako objasniti njihove uspjehe i neuspjehe i upravo zato neophodan je novi teorijski okvir koji bi objasnio ove, na prvi pogled teško objašnjive, ali realne fenomene.



Održivi razvoj obrazovanja nužan je preduvjet bilo kojem sadržaju obrazovanja, pa tako i obrazovanju za održivi razvoj. Cilj ovog priopćenja jeste predstaviti samoregulirano učenje kao neophodan model transformacije učenja i ukazati na značenje te komponente u transformaciji poučavanja i obrazovnih politika. Samoregulirano učenje postaje neizostavna sastavnica neformalnih i informalnih oblika cjeloživotnog učenja.

Američka reforma obrazovanja
U kratkom povijesnom pregledu nastojalo se objasniti prijelaz od reaktivnog do proaktivnog učenja.
Problem niskog akademskog postignuća pripisan je znatnom popuštanju obrazovnih standarda tijekom šezdesetih godina prošlog stoljeća. To je potaknulo niz novih obrazovnih reformi usmjerenih na poboljšanje obrazovnih standarda. Uslijedile su promjene poput vraćanja brojnih obaveznih predmeta, učestalo i strogo testiranje kao preduvjet napretku kroz školski sustav, stupnjevanje učeničkog uspjeha i osiguranje visokih kvalifikacija i sposobnosti djelatnika u obrazovanju.


Zimmermanov model samoregulacije učenja:

On pretpostavlja da:
  •       Učenik može osobno poboljšati svoju sposobnost učenja selektivnom uporabom  (meta)kognitivnih i motivacijskih strategija učenja
  •       Može proaktivno odabirati, strukturirati, pa čak i kreirati okolinu poticajnu za učenje i razvoj  znanja i vještina
  •       Može sudjelovati u odlukama o količini i načinu poučavanja koji mu je potreban.


Ova teorija pruža objašnjenje kako i zašto neki učenici postižu zavidne razine akademskog postignuća usprkos ograničenim mentalnim sposobnostima, nepoticajnoj okolini, nepoticajnom socio-kulturalnom podrijetlu i lošoj kvaliteti obrazovanja i poučavanja

Proaktivni i defanzivni obrasci samoreguliranog učenja (Lončarić, 2007.)



Neuspješnim, ali darovitim ili inteligentnim učenicima potrebno je prenijeti ovakve poruke:
  •       Potrebno je truditi se, što ne znači da nisi pametan
  •       Nije važno pokazati da si pametan, već usvojiti što više znanja i vještina (uz rizik neuspjeha       i traženja pomoći)
  •       Ako ti nešto ne ide iz prve, nemoj to omalovažavati (obezvrijediti tu aktivnost, znanje,               vještinu)
  •       Trud dovodi do cilja, prečica do slijepe ulice (improvizacija i šarm brzo se potroše, a znanja       i vještine su trajne vrijednosti)
  •       Postavi si ciljeve, otkrij gdje se moraš više potruditi i ohrabruj se kada ti ne ide
  •       Ne pripremaj opravdanja za neuspjeh
  •       U većoj mjeri koristi ponavljanje i uvježbavanje
  •       Sam provjeravaj svoje znanje i razumijevanje gradiva
  •       Nemoj misliti da su vrijedne i važne samo one stvari koje te interesiraju i u kojima si dobar
  •       Budi pragmatičan
  •       Drugi možda nisu sposobni poput tebe, ali su jednako vrijedni – nemoj ih povrijediti.


No prosječno sposobnim, anksioznim učenicima potrebne su drugačije poruke poput:
  •   Uloži trud da bi razumio gradivo
  •   Nije neophodno dobiti peticu ili biti bolji od drugih
  •   Neuspjeh je samo signal da moraš promijeniti strategiju učenja
  •   Prestani misliti i govoriti o neuspjehu - takva proročanstva se sama ostvare jer na njih trošiš       vrijeme i pažnju
  •   Ne uči napamet
  •   Elaboriraj, povezuj, transformiraj i kritički misli
  •   Ponekad nema jednostavnih i jednoznačnih odgovora
  •   Drugi su tu da ti pomognu, a ne da se rugaju tvojem propustu
  •   Imaj mjeru u ponavljanju i uvježbavanju
  •   Nije potrebno sve prenaučiti
  •   Ne budi previše samokritičan
  •   Ne može se sve zapamtiti – nauči izdvojiti važne sadržaje i usvojiti bitno
  •   Ne izbjegavaj izazove i imaj više vjere u svoje sposobnosti

Zaključak:
Samoregulirano učenje svojim proaktivnim principima omogućuje učeniku postizanje uspjeha donekle neovisno o drugim čimbenicima. Bitno je objasniti i djeci i roditeljima važnost primjenjivanja samoreguliranog učenja jer će na taj način učenici sami sebi pomoći u svladavanju gradiva te tako postizati bolji školski uspjeh čime će i roditelji biti zadovoljniji. Smatram da se o samoregulaciji treba više govoriti i poučavati kako bi svi stekli, već u najranijem stadiju, neke od karakteristika takvog učenja.

Smatrate li da je samoregulirano učenje važno i zašto? Je li ono pokazatelj boljeg uspjeha učenika u školama? Kako biste vi potakli učenike na ovaj oblik učenja? Slažete li se sa gore navedenim porukama djeci ili biste nešto promijenili?


Broj komentara: 17:

  1. Smatram da je ono vrlo važno jer svojim proaktivnim principima omogućuje učeniku postizanje uspjeha, donekle neovisno o drugim čimbenicima, učenici na taj način sami sebi pomažu u savladavanju gradiva i to potiće bolji šk uspjeh, a tada su i roditelji i nastavnici i dijete zadovoljni..također slažem se s navedenim porukama.

    OdgovoriIzbriši
  2. Samoregulirano učenje je važno jer pomoću njega učenici sami postižu svoj uspjeh, sami se motiviraju u tome što žele učiti te sami odabiru načine na koje će postići željene ciljeve. Smatram da bi učitelji trebali djecu poticati u samoreguliranom učenju, odnosno, trebali bi ih bodriti i pomagati im kada je to potrebno. Slažem se sa gore navedenim porukama.

    OdgovoriIzbriši

  3. Samoregulirano učenje je važan, ako ne i najvažniji čimbenik koji utječe na dobar uspjeh učenika. Djecu treba poticati na sammoregulirano učenje što je prije moguće jer je to najbolji način postizanja željenog uspjeha učenja.Mislim će poruke navede pomoći i učiteljima i učenicima za uspjeh. Vrlo je bitno pohvaliti trud učenika i to je najbitinije, osobni trud i naravno da su učenici zadovoljni s onim što su postigli.

    OdgovoriIzbriši
  4. Samoregulirano učenje je važan čimbenik za djetetovo učenje, za razumijevanja te kao što i ime pojma govori, za djetetovu samoregulaciju.
    Je li ono pokazatelj boljeg uspjeha učenika u školama?
    Smatram da samoregulirano učenje, iako je od velike važnosti, nije pokzatelj djetetog školskog uspjeha.
    Slažem se s gore navedenim porukama i smatram da bi se takvim porukama trebali služiti svi učitelji.

    OdgovoriIzbriši
  5. Smatram da je samoregulirano učenje veoma važno jer na taj način učenici sami postižu svoje ciljeve i dobar uspjeh te se uče malo i namučiti da bi došli do onoga čemu teže, a ne da im uvijek bude prelagano i da drugi rade za njih. Smatram da ih od najranije dobi treba poticati na ovaj način učenja jer što ranije počnu to će ga sve više usavršavati što će dovesti do pozitivnih ishoda.

    OdgovoriIzbriši
  6. Mislim da je samoregulirano učenje važno i da bi učitelji trebali poticati djecu na takav oblik učenja već od ranih početaka školovanja kako bi djeca stekla nekakvu vrstu samostalnosti.
    Slažem se s gore navedenim porukama.

    OdgovoriIzbriši
  7. Mislim da je samoregulirano učenje jako bitno i korisno jer razvija dodatne sposobnosti kod učenika. Mi kao učitelji bi morali potaknuti samoregulirano učenje kod učenika upoznavajući ih s time i organizirajući radionice u kojima učenici mogu istraživati strategije učenja.

    OdgovoriIzbriši
  8. Samoregulirano učenje je prema mom mišljenju jako važno i s takvim načinom učenja bi se djecu trebalo upoznati već u nižim razredima osnovne škole. Ono pomaže djeci da se motiviraju i shvate da mogu postići ciljeve ako ulože napor i volju u ostvarenje istih...

    OdgovoriIzbriši
  9. Osobno smatram da je samoregulirano učenje najbolji oblik učenja jer djeca najbolje i najuspješnije uče ako uče samoregulirano. "Tjeranje" djece da uče nema nikakvoga smisla jer na taj način djeca mogu naučiti nešto, ali će to znanje biti kratkotrajno. Ako djeca uče samoregulirano onda uče ono što zaista žele učiti, uče onda kada oni misle da je to najbolje i na način koji misle da je najbolji za njih. Djecu treba poticati da uče samoregulirano, a smatram da je najbolji način za to, uvođenje dodatnih sadržaja koji će djeci biti zanimljivi. Kada djecu zanima ono što uče, uči će lakše i s većim zadovoljstvom i interesom. Djecu treba poticati na samoregulirano učenje jer je, po mom mišljenju, ono najučinkovitije i najefikasnije za stjecanje novih trajnih znanja.

    OdgovoriIzbriši
  10. Ovakav proces samoreguliranog učenja vrlo je bitan za djecu svih uzrasta. Iznimno je važno da se djeca nauče samokontroli i organizaciji te da si postavljaju ciljeve kako bi imali veću motivaciju za rad i učenje. Smatram da bi ponajprije učitelji, a onda i roditelji trebali biti ti koji će objasniti djetetu ovakav proces rada i naučiti ga da pomogne sam sebi, a da kasnije bude zadovoljan svojim rezultatima.

    OdgovoriIzbriši
  11. Smatram da je samoregulirano učenje važno jer dovodi do boljih rezultata te lakšeg i preciznijeg postizanja ciljeva trenutačnog sustava obrazovanja. Slažem se s porukama i smatram da bi se trebale češće primjenjivati i naglašavati njihova važnost. Mislim da je učenje svojevrsna vještina te da bi se djeci ovakav oblik učenja trebao predstaviti jasnim vokabularom i konkretnim primjerima. Također bih uvela povremena simuliranja učenja na satu, uz pomoć i podršku učitelja te educiranje roditelja. Čini mi se da bi djeca bila motiviranija kad bi im se približili metode i oblici učenja.

    OdgovoriIzbriši
  12. Slažem se sa porukama koje su potrebne učenicima jer je njihova srž ista. Bitan je trud i jedino se trud isplati. Bez obzira koliko si darovit samo će ti se trud isplatiti na kraju. Bitno je znati ciljeve i metode kojima se dolazi do tih ciljeva. Bez truda nema ni ostvarenja ciljeva.

    OdgovoriIzbriši
  13. Samoregulirano učenje vrlo je važno, i svakako je pokazatelj boljeg uspjeha. Treba djeci dati primjere kako ga mogu provoditi, no nažalost, ništa nećemo postići ako djeca sama ne žele u tome sudjelovati.

    OdgovoriIzbriši
  14. Slažem se s ostalima da je samoregulirano učenje vrlo bitno za učenikov uspjeh u učenju. Smatram da se učitelji moraju više educirati o različitim metodama te ih prenesti svojim učenicima i pokazati im kako da si olakšaju proces učenja.

    OdgovoriIzbriši
  15. Smatram da buducnost obrazovanja lezi u samoreguliranom ucenju!

    OdgovoriIzbriši
  16. Smatram da je samoregulirano učenje vrlo važno te da ga se treba aktivno poticati i razgovarati o njemu. Ne mora biti pokazatelj boljeg uspjha u školi jer sve ovisi o učeniku i njegovoj osobnosti. Samoregulirano učenje bih potaknula nekim metodama i radionicama koje bi djeci bile zanimljive te bi se na taj način možda hjteli više angažirati.

    OdgovoriIzbriši